Kurija Belošević nalazi se u Trgovišću, malenom zagorskom selu u općini Hrašćina u sjeveroistočnom dijelu Krapinsko-zagorske županije. Seoce je udaljeno desetak kilometara od crkve Majke Božje Snježne u Belcu, koja se smatra jednom od najljepših baroknih crkva u sjevernoj Hrvatskoj.

Kurija Belošević sagrađena je u 19. stoljeću, a danas je u potpunosti obnovljena. Nalazi se u mirnom zagorskom okruženju vrta, livade i šuma. U kuriji se može prenoćiti, naučiti zaboravljeni jezik u specijaliziranoj esperantskoj knjižnici te upoznati fatalne ljubavnike, princezu Louisu i zagorskog Casanovu koji su svojom strastvenom vezom šokirali Europu.

Od kurije Belošević lagana šetnja vodi vas do spomen obilježja padu znamenitog hrašćinskog meteorita teškog 40 kg. Svakako produžite na brdašce Šijan gdje se nalazi hrašćinska piramida, vidikovac s nezaboravnim pogledom na pitoreskne zagorske brežuljke i prekrasnu planinu Ivanščicu.

Kuriju Belošević sagradio je sredinom 19. stoljeća hrvatski preporoditelj, barun Dragojlo Kušlan. Prvotno je služila kao vincilirska hiža, odnosno kuća za odmor u vinogradu. Prema predaji bila je to posljednja hiža građena na tlaku prije ukinuća kmetstva 1848. godine. Riječ je o prizemnici koja ima pravokutni tlocrt. S njezine južne strane proteže se ganjak, uzak prolaz koji podupiru drveni rezbareni stupovi. Ispod trijema ulazi se u kuću.

Čitav posjed uključujući kuriju kupio je biskup Josip Juraj Strossmayer. U njegovo vrijeme za imanje se počeo koristiti naziv Njeguš. Kasnije je kurija prodana Stjepanu pl. Beloševiću, bilježniku u Hrašćini, a potom županu Varaždinske županije. Beloševićeva kći Štefanija poznata je kao autorica jedne od najstarijih hrvatskih vegetarijanskih kuharica. Kurija je oduvijek bila privlačna putnicima, pa je u nju svraćao hrvatski književnik Gustav Krklec koji je o kuriji napisao putopis „Zagorje u snijegu“, dio zbirke „Hrvatski putopisi“.

Kurija se danas nalazi u vlasništvu praunuke Stjepana pl. Beloševića, Spomenke Štimec, koja je kuću svojih predaka, zaštićenu kao kulturno dobro, počela obnavljati 1991. godine. Kurija i obližnja kuća za goste, nekadašnja gospodarska zgrada, preuređene su u ambijentalno prenoćište. Kurija ima starinsku kuhinju, spavaonicu u altdeutsch stilu te specijaliziranu esperantsku knjižnicu smještenu u palači, velikoj sobi kurije. Zanimljivo je da se u kuriji Belošević održavaju Susreti esperantskih pisaca i prevoditelja koje organizira njezina vlasnica, međunarodno priznata pjesnikinja esperanta. U dječjoj spavaonici kurije nalazi se mala etnografska zbirka na koju se nadovezuje izložba tradicijskih igračaka Hrvatskog zagorja koje su pod zaštitom UNESCO-a. Kuriju okružuje voćnjak, vrt, livada, pašnjak i šuma na ukupnoj površini od dva jutra.

Pravi dragulj krije se u podrumu kurije gdje je ispričana jedna od najuzbudljivijih ljubavnih priča modernoga doba. Riječ je o istinitoj romansi koja je započela krajem 19. stoljeća u Beču. Nakon jednog slučajnog susreta u bečkom Prateru, buknula je strastvena veza između belgijsko-austrijske princeze Louise i siromašnog zagorskog plemića Geze Matačića. Princeza je bila toliko očarana mladim potporučnikom Gezom da je napustila svojeg supruga i djecu. Ljubavnici su putovali od Pariza do Cannesa, a o njihovoj strastvenoj ljubavnoj vezi uskoro se pročuo glas.

Ljubavna afera izazvala je javnu sablazan te o intrigantnom paru pišu gotovo sve tadašnje novine. Za skandal je saznao austrijski car Franjo Josip I. koji je naredio Louisinu suprugu, princu Filipu da se suoči s Gezom. Dolazi do dramatičnog dvoboja iz kojeg je Geza izašao kao pobjednik koji je princu Filipu poštedio život. Ljubavnici nastavljaju svojim putem, a kad im je ponestalo novca, uputili su se u zagorski kraj. Utočište su pronašli kod Gezine majke u Loboru nedaleko Hrašćine. Iako su tu lagodno živjeli, nisu se dugo zadržali u Zagorju. Louisa i Geza neko su vrijeme boravili u Zagrebu, što se pokazalo kobnim za njihovu vezu. Geza je u jednom zagrebačkom hotelu na prevaru uhićen i zatvoren u tamnicu, a Louisa je strpana u umobolnicu. Svemu je kumovao car Franjo Josip I. koji je silom nastojao uništiti njihovu aferu. Tako su nesretni ljubavnici razdvojeni. Ali, tu nije bio kraj njihovim pustolovinama.

U šarmantnog zavodnika Gezu zaljubila se obožavateljica Maria koja je uspjela izvojevati njegovo pomilovanje. Međutim, Geza nije zaboravio Louisu. Skovao je plan za otmicu svoje voljene iz umobolnice, pa su ljubavnici naposljetku završili zajedno. Sve sočne detalje njihove neobične veze možete pronaći na više od stotinu fotografija, članaka i pisama izloženih u podrumu kurije Belošević. O ljubavnoj priči Louise i Geze snimljena je serija u produkciji BBC-a te izdana knjiga Dana Jacobsona „Sve za ljubav“.

Od kurije Belošević kroz pitomi zagorski pejzaž vodi slikovita staza princeze Louise, a ako se uputite malo dalje do susjednog sela Domovec, pronaći ćete mjesto pada svjetski poznatog hrašćinskog meteorita zahvaljujući kojem je Hrašćina postala poznato ime u svijetu znanosti. Meteorit je pao u hrašćinski kraj u svibnju 1751. godine. Okolno stanovništvo prestrašila je velika vatrena kugla te su mislili da ljuti zmaj Pozoj riga oganj i tutnji kao grmljavina. Vijest o padu kamena s neba došla je do Marije Terezije i njenog supruga Franje I. Lotarinškog koji je pokrenuo istragu. Bio je to prvi meteorit koji je znanstveno dokumentiran i zabilježen iskazima svjedoka. Jedan njegov dio danas se čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču, a drugi u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Na mjestu pada u Domovcu postavljen je odljev meteorita u prirodnoj veličini, a sjećanje na njegov pad njeguje se svake godine u svibnju u kuriji Belošević na manifestaciji „Susreti meteorita“.

Od mjesta pada meteorita, preko kurije Belošević kroz Pipinićev put prolazi tematska staza općine Hrašćina. Na kraju staze doći ćete do 14 metara visoke željezne piramide, vidikovca na brdu Šijan s kojeg se pruža zadivljujući pogled širom Hrvatskog zagorja do vrhova Alpa.