Na Trgu Svetog Trojstva, u sjevernom dijelu povijesne jezgre grada Ludbrega, nedaleko koncentričnih krugova koji simboliziraju „Centar svijeta“, smjestio se dvorac Batthyany-Strattmann.

Preteča današnjeg dvorca, ludbreška srednjovjekovna utvrda spominje se već u 14. stoljeću. Najveći obol gradnji dvorca dala je grofovska obitelj Batthyany čija je pripadnica ugledna bečka dvorska dama, grofica Eleonora Batthyany-Strattmann poznata kao „Lijepa Lori“.

U ludbreškoj utvrdi zbio se događaj po kojem je Ludbreg prepoznatljiv na karti hodočasničkih mjesta Hrvatske. O čudu Krvi Kristove svjedoči stalna izložba u dvorskoj kapelici.

U 14. stoljeću na mjestu današnjeg dvorca u Ludbregu stajao je kastrum, srednjovjekovna utvrda. Ludbreški kastrum smjestio se na križanju važnih prometnica u dolini rijeke Bednje. Prvi se put spominje 1320. godine i posjedovao ga je Nikola Ludbreški. Potom utvrda mijenja vlasnike, a u vrijeme obitelji Thuroczy, kada je postojala opasnost od napada Osmanlija, prerasta u kaštel okružen obrambenim zidom s četiri kule te opkopom u koji je dovedena voda iz Bednje.

Tijekom 15. stoljeća u Ludbreg počinju stizati prvi hodočasnici. Naime, prema predaji, u jednoj kuli ludbreške utvrde 1411. godine dogodilo se čudo. Za vrijeme bogoslužja, prilikom posvete kruha i vina, svećenik je posumnjao da su riječi Pretvorbe istinite, odnosno da postaju tijelo i krv Kristova. U tome trenutku iz kaleža je potekla krv. Svećenik se zaprepastio te je sakrio tekućinu. Na samrtnoj je postelji ispripovjedio sve o čudu te uskoro Ludbreg postaje hodočasničko mjesto u koje dolazi mnoštvo vjernika. Čudo Krvi Kristove potvrdio je papa Leon X. 1513. godine svojom bulom, papinskim pismom. Time je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove. Relikvija se čuva u pokaznici koju je grofica Eleonora Terezija Strattman darovala župnoj crkvi. Gotička kula u kojoj se odvio čudesan događaj, očuvana je do današnjih dana te se u njoj nalazi barokna kapelica Svetog Križa.

Ludbreškim imanjem tijekom 17. stoljeća gospodarila je obitelj Erdӧdy, a nakon njih plemići Batthyany koji objektu daju konačni oblik te on postaje reprezentativni barokni dvorac. Gradnju dvorca naručio je knez Ludovik Batthyany 1745. godine. Dvorac u koji je uklopljena prijašnja tvrđava izrađen je prema nacrtima arhitekta Josepha Huebera iz Štajerske.

Nekadašnja rezidencija ludbreške vlastele ima oblik kvadrata i proteže se uvis u tri kata. Posljednji je kat podignut naknadno umjesto mansardnog krova. Četiri krila dvorca zatvaraju unutarnje dvorište. Posebno se ističe južno krilo dvorca gdje se nekada nalazilo veliko stubište s do danas očuvanim dijelom balustrade. Glavno pročelje dekorativno je uređeno te na njemu pozornost plijeni barokni portal. Freske u brodu kapele dvorca izradio je znameniti barokni majstor Michael Peck. U prizemlju dvorca stanovao je kućepazitelj i trabant, čuvar, odnosno pratitelj grofova. Na prvome se katu nalazilo ukupno jedanaest prostorija, vjerojatno za gospodare, a sobe za goste bile su na drugom katu. Treći kat je uz kuhinju imao i pušnicu, odnosno sušionicu za meso. Legenda kaže da su iz podruma dvorca vodili tuneli na sve četiri strane svijeta.

Ispred dvorca podignute su dvije zgrade koje su imale stambeno-gospodarsku namjenu, a oko dvorca je uređen perivoj. U zapadnoj zgradi neko je vrijeme stanovao gradski sudac. Njezina dvorana Sallaterain ukrašena je prekrasnim zidnim slikama. Istočna je pak zgrada služila kao konjušnica. U njoj su bili smješteni dvorski i poštanski konji. Perivoj dvorca koji je sezao do rijeke Bednje, sastojao se od šetnica, ukrasnog drveća i cvjetnjaka. Zapadno od dvorca bio je zatvoreni vrt. Krajem 19. stoljeća oko čitavog prostora postavljena je ograda s ulaznim portalom, koja je kasnije srušena.

Najpoznatiji gospodari ludbreškog dvorca su hrvatski ban Adam Batthyany i njegova supruga Eleonora rođena Strattmann. Grofica Batthyany-Strattmann, kći dvorskog kancelara, bila je vrlo ugledna bečka dvorska dama. U svojoj palači u Beču organizirala je elegantna večernja primanja za visoko društvo. Nakon suprugove smrti, postala je prisna suradnica princa Eugena Savojskog koji je s velikim poštovanjem uvažavao njezino mišljenje. Imala je ključnu ulogu u otkrivanju zavjere protiv Eugena Savojskog, a prema pričanjima, princ je posljednju večer života proveo za kartaškim stolom s groficom. Prekrasna grofica Eleonora, koju su prozvali Lijepa Lori („Die Schӧne Lori“), ubrajala se među najcjenjenije dame bečkoga društva u 18. stoljeću. Grofica je ujedno upravljala Ludbregom u ime svoje malodobne djece. Zahvaljujući grofičinu utjecaju i ugledu, njezini su sinovi dobili carsko dopuštenje da u čast svojoj majci koriste obiteljsko ime Batthyany-Strattmann.

Posljednji vlasnik ludbreškog imanja iz roda Batthyany, liječnik Ladislav Batthyany-Strattmann život je posvetio brizi za bolesne siromahe. Ostao je upamćen kao liječnik siromašnih i predan katolik te je proglašen blaženim. Ludbreški posjed prodao je barunu Amonu Rukavini koji je posjedovao dvorac Belec u Hrvatskom zagorju. Imanje potom mijenja vlasnike i namjenu, a naposljetku je pripalo ludbreškoj općini.

U Drugom svjetskom ratu dolazi do stradavanja dvorca i perivoja. Tada u dvorcu borave njemački i domobranski vojnici. U bitci za oslobođenje Ludbrega 1943. godine, došlo je do zauzimanja posjeda, odnosno ludbreškog Alkazara kako se nazivao dvorac. Nakon ratnih godina dvorac ponovno mijenja funkciju. Zanimljivo je da je dvorac neko vrijeme služio kao zatvor. U njemu je bio smješten i pogon tvornice tekstila Varteks s velikim dimnjakom u atriju dvorca. Tijekom devedesetih godina u prostorije dvorca donesena su oštećena umjetnička djela iz krajeva u kojima je postojala ugroza od rata. Dvorac tada postaje „Ratna bolnica za umjetnine“. Obnovom spomeničke baštine postavljeni su temelji za otvaranje Restauratorskog odjela Ludbreg koji do današnjih dana djeluje u dvorcu. Građevina je detaljno obnovljena te su otvorene restauratorske radionice.

Osobitost dvorca Batthyany-Strattmann je kapelica Svetog Križa, kapela čuda, u sklopu koje se mogu vidjeti stalne izložbe zbirke sakralne umjetnosti i arhivskog gradiva povezanog s euharistijskim čudom u Ludbregu. Jedno od najvećih proštenja u Hrvatskoj, Dani ludbreške Svete Nedjelje odvija se svake godine krajem ljeta. Središnji je događaj sveta misa u novosagrađenom svetištu Predragocjene Krvi Kristove nedaleko dvorca u spomen na događaj pretvorbe Krvi Kristove.

Prilikom posjete dvorcu, vrijedi prošetati perivojem koji se posljednjih godina postepeno uređuje. Dotjerane su staze za šetnju, skrbi se o stablima i grmovima te se uvode novi sadržaji. U nekadašnjim gospodarskim zgradama smješteni su gradska uprava, srednja škola i prostorije udruga. Poprište manifestacija i raznih događanja je predivan atrij dvorca Batthyany-Strattmann u kojem se odvijaju koncerti, jazz večeri i izložbe.